Kada Fabijanićeva arhitektura, adaptacijom zapuštene crkve sv. Jurja, napokon uđe u sam grad, igrom slučaja konzistentno duž carda prema sjeveru, svi su razlozi za promišljanje i sve oblikovateljske procedure već usvojeni. Ali, ne na razini recepata, nego na razini sastojaka. Zato svaki put, iznova, unutar njegovih realizacija jedan isti spektar tema rezultira neočekivanim pojavnim bogatstvom. U sv. Jurju javlja se, tako, potvrda i ranije jasnog autorovog nastojanja k gesamtkunstwerku, ne samo u arhitektonsko-dizajnerskom smislu...

 

 

Nikola Polak

...Zid kao debljina, zid kao omatanje i razmatanje u napornom traženju: isključiti vanjsko ili ga priključiti unutarnjem? Podebljati ili stanjiti barijeru, i onu prolaženju i onu gledanju? Tako nastaje sklop drvenih rotirajućih vratiju u staklene membrane. Prodiranje novog vanjskog zida u svojoj kamenoj gruboći, i starog unutarnjeg zida u svojoj žbukanoj finoći prevode se u nove materijale, drvo i staklo. Novi sloj transponiranom teksturom govori o starom sloju...

 

 

NP

...Misao arhitekta udružuje se s mišlju slikara. Fabijanić i Šebalj. U nedavno objavljenoj monografiji posvećenoj njihovoj dugogodišnjoj suradnji ovako sam napisao o sv. Jurju:

„Pravi sadržaj arhitektonskog ostaje zastrt u predmetu, kao posredni put njegova volumena, jer arhitektonika izgrađuje oblike samo preko ploha i bridova, preko površina i crta. Sve ostalo je privid prikaza izvan područja autentično arhitektonskih vrijednosti, pravi fenomeni arhitektonskog oblika ostaju zaključani u punini ziđa. 'Zid je ovdje metafora za arhitekturu, za oblikovno djelo formiranja prostora, fragment šire i veće kompozicije. Zid je, jednostavno barijera koja definira ispred i straga…' veli Fabijanić u jednom razgovoru.
U crkvi sv. Jurja ostavlja on jedan neprozirni kvadratični otvor u zidu, ožiljak odljuštenja materijala, prvotno mišljen kao mjesto Šebaljeva Isusa na križu. U tom nedovršenom probijanju granice, koje nas upućuje na nepoznatu debljinu, izranja sva snaga tektonika stare kamene gradnje. Oduzimanje materijala dodaje našoj slici o predmetu, kao znak autorova prepoznavanja svoje zadaće...

 

 

NP

...Na drvenoj ploči presvučenoj listićima pozlate koji jedva, ali ipak, pokazuje raster aplikacije, on nanosom boje plastificiranim gotovo do tjelesnosti zadebljava siluetu na križu, zatim izgrebanim crtežom otkrio slojeve materijala, ranivši sliku kao što je Isus bio ranjen trnjem.
Plohe i crte. Ne pojavljuju li se ovdje i kod slikara i kod arhitekta, u različitim sredstvima, jedno isto proziranje oblika?“

Ovo nam kazuje da njihova suradnja nije ona pukog zbrajanja, nego ih zatičemo na istovrsnom promišljanju svojeg metiera – razmatranju proziranja oblika. Sv. Juraj – fuga od stakla i drveta, kamena i žbuke koji se poput origamija omataju i razmataju u složenom vizuelnom sklopu vratiju. Fabijanić poseže za ravninom, bridom, teksturom i rasterom. Sredstvima koji su arhitektonski pandan plohi, crti, boji i potezu. On razrađuje temu ulaza-u i izlaza-iz do posve taktilnog doživljaja prolaženja-kroz. Fizički doista dana mogućnost kretanja dopunjena je pokrenutom slikom prozirajuće pojave oblika. Ne samo literarne nego i fenomenske.

 

 

Nikola Polak